Pozdravni govor Helene Ćosić

Dobar dan dragi učenici, učiteljice i uvaženi gosti!

Učiteljica sam razredne nastave i volonterka u DND Kutina već 18 godina. Budući mi pripovijedanje kao oblik usmenog izražavanja nije stran jer ga kao učiteljica od 1.do 4. r. koristim u nastavi, razveselila sam se kada je Savez DND u suradnji s NIVEA pokrenuo novu aktivnost, odnosno Bajkaonicu. Prvu Bajkaonicu održala sam prošle godine u svom 2.c razredu, kada sam s učenicima sjela u krug (a tada još nismo imali Kutić za pripovijedanje) i postavila pitanje znaju li što su bajke, koje bajke su im mame, tate ili bake čitale i koja im je najdraža. Svakakvih odgovora je bilo: „Meni je mama svaku večer prije spavanja čitala Snjeguljicu ili Vuk i sedam kozlića“. „ Meni nitko nije čitao.“ Ili su pak navodili imena crtanih filmova kao nazive bajki: Spužva Bob, Jagodica Bobica…Pa smo odlučili sami stvoriti bajku pod nazivom Bajkoplet koja je sudjelovala u prošlogodišnjem natječaju.

Nakon dolaska Kutića za bajkaonicu pripovijedala sam hrvatsku bajku Mala vila i odvela djecu u svijet vila, vilenjaka, kraljevna i kraljevića… bilo je zanimljivo pratiti dječja lica – usta su im bila otvorena, pogled uperen ravno u mene – pripovjedačicu, uzimali su dah kada sam i ja uzela dah i napeto iščekivali kraj bajke. Naravno da ih je pričanje priče potaklo na spontani govor za vrijeme pričanja što nisam uništila umirivanjem. Nakon toga nacrtali su priču u devet slika i sami prema likovnom predlošku počela prepričavati priču i zanimljivo je koliko su je vjerno ponovili. Isto tako začudilo me kako točno zadržavaju priču u pamćenju nakon nekoliko mjeseci.

Zašto je u današnje doba potrebno pričati bajke djeci, zašto im je uopće potrebno pričati priče? Nemamo li dovoljno dobrih i pedagoški vrijednih dječjih knjiga koje su napisali iskusni pisci i koje su puno napetije i vještije ispričane nego što bi to mogli učiniti roditelji ili odgojitelji?

Prije svega, pripovijedajući bajke stvaramo odnos sa djetetom, bliskost. Djeci ne predstavljamo samo priču već i sebe. Pripovijedanjem potičemo djecu na percipiranje vrednota govornog jezika, koje poštuju pri samostalnom pripovijedanju. Bajke u sebi sadrže izravna i skrivena značenja. Bajke dotiču našu dušu u kojima se nalaze naša iskustva i emocije, kao što su ljubav i tuga, bijes i sram, ponos i strah…u slikama koje nam prenose bajke prepoznajemo i otkrivamo sebe.

A djetinjstvo je onoliko bogato, koliko je prožeto lijepim slikama i koje će jednom u kasnijoj dobi značiti životnu snagu i smisao. Dijete pamti događaje, postupke ljudi, atmosferu, a sadržaj toga pamćenja određivat će njegov odnos prema njemu samome i drugima.

I zato, molim sada gospodina Zijaha Sokolovića da svojom Bajkaonicom stvori nove, vrijedne slike koje će pamtiti i mali i veliki.

 

 

 

 

 

 

 

 

DONIRAJ

Društvo Naša djeca Kutina

Kralja Petra Krešimira IV br. 27 44 320 Kutina

OIB: 62155622363

IBAN: HR0224020061100522707

PRIDRUŽI SE

POZIVAMO TE NA SURADNJU

Javi nam se!

Kralja P. Krešimira IV 27 44320 Kutina
dndkutina@gmail.com
0916069696